Roditeljima i djeci sa autizmom i dalje nije omogućen kompletan pristup liječenju i tretmanima u Centru za autizam u Podgorici i drugim zdravstvenim ustanovima u državi jer im nedostaju specijalisti, zbog čega su tokom 2020. godine 282 puta bili primorani da vode svoje mališane na rehabilitaciju u dvije specijalizovane ustanove u Beogradu. Iz Fonda za zdravstveno osiguranje „Danu” je saopšteno da su u 2020. godini 282 djece koja imaju autizam ili druge govorne smetnje u razvoju, odnosno 20 odsto ukupno upućenih na liječenje u inostranstvo, upućena u Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora „Đorđe Kostić” (273) i Institut za mentalno zdravlje – Beograd (9). Iz NVO „Naše sunce” ističu da Crnoj Gori nedostaju specijalisti, u prvom redu dječji psihijatri i bolnički kapaciteti za praćanje djece sa autizmom i psihofizičkim smetnjama.

– Za liječenje osiguranika u ove dvije zdravstvene ustanove Fondu su ispostavljene fakture u iznosu od 526.036,38 eura. Na liječenje od autizma upućena su 23 osiguranika od čega 22 u Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora „Đorđe Kostić” – Beograd i jedan osiguranik u Institut za mentalno zdravlje – Beograd. Ove dvije ustanove su za liječenje naših osiguranika u 2020. godini fakturisale Fondu 45.263,20 eura – ističu iz Fonda.

Iz Fonda kažu da je prošle godine za liječenje osiguranih lica u inostranstvo fakturisano 5.320.476,00 eura što je manje za 2.978.819,43 € ili manje za cca 36 odsto u odnosu na 2019. godinu.

Direktorica NVO „Naše sunce” koja brine o pravima djece sa autizmom Milka Šćepanović kazala je za „Dan” da je broj djece sa dijagnozom autizma u stalnom je porastu.

– Popunjenost kapaciteta u Beogradu je najveća upravo iz naše države sa našom djecom. Pitamo se zašto? Objasniću. Postoje djeca koja piju terapiju i čija se terapija (poput rissara iliti rispolepta) ne može otkloniti ukoliko djeca ne borave u njihovim stacionarima pod nadzorom ljekara iz struke psihijatrije. Upravo iz ovog jednog primjera vidimo šta nam nedostaje. Nedostaju nam prije svega dječiji psihijatri i bolnički smještaj za takva lica. Ovo je samo jedan u nizu od problema koji za sobom nosi Centar za autizam. Osnivanje ovog centra, kao što sam i ranije rekla, osmišljen je da radi po sarajevskom modelu. Činjenica je da nijesmo ni blizu njihovog rada, kao ni blizu rada i organizacije gore pomenutih institucija u Beogradu. Da se osvrnemo na jedan ključni problem u Centru za autizam u Podgorici, a to je nedovoljan broj specijalista, kao i mali broj dostupnih tretmana koje imaju djeca. Poznanica jeste da u centrima u regionu tretmani su svakodnevni i traju po 60 minuta minimum, mi to ovdje zbog nedostatka kadra, ne možemo ostvariti. Treba podsjetiti da je ranije iz Kliničkog centra Crne Gore saopšteno da je tačan broj korisnika Centra za autizam, razvojne smetnje i dječju psihijatriju „Ognjen Rakočević” 5.030 – navodi Šćepanović.

D.B.

---

Pokušavaju da pomognu djeci sa smetanjama
Šćepanović ističe da prema podacima organizacije Autizam Evrope svaki stoti stanovnik svijeta ima neki poremećaj iz spektra autizma, dok neke druge studije navode kako je to jedna od 68 osoba.

– Tačan broj djece sa autizmom u Crnoj Gori još uvijek nije poznat, znamo samo ranije statistike koje govore da je u porastu broj djece sa razvojnim smetnjama. Nesporna je činjenica da Centar za autizam ima sjajnog čovjeka i psihijatra dr Ivana Krgovića koji svu svoju snagu, znanje i umijeće daje kako bi pomogao svakom djetetu koje se obrati toj instituciji. Zasigurno sam ubijeđena da ove brojke zabrinjavaju jer sam sigurna da je sada taj broj u svim sferama mnogo veći. Nije mi čudno da je potrošeno toliko novca jer sami roditelji, nezadovoljni brojem tretmana i samog napretka, traže odlazak u druge države regiona i njihove centre. Ono što moram da naglasim jeste da nam je Beograd neophodan, region i njihovi centri su nam neophodni – kaže Šćepanović.